Matica hrvatska Mostar

banner 2019
You are here: Početna Novosti Novosti Odvjetništvo je najvjerodostojniji svjedok povijesti
Odvjetništvo je najvjerodostojniji svjedok povijesti
Srijeda, 30. siječnja 2013.
josip1a
INTERVJU s Josipom Muselimovićem, odvjetnikom i predsjednikom Matice hrvatske Mostar


RAZGOVARALA: Misijana Brkić-Milinković


VEČERNJI LIST:
Odvjetniče, čestitke na novoj knjizi, na književnom dragulju koji će, sigurno zaintrigirati mnoge čitatelje. Dosad ste, uglavnom pisali  o događajima i ljudima koji su se, na ovaj ili onaj način, doticali Vaše odvjetničke karijere. Ili o, da Vas citiram, o olovnim vremenima naše prošlosti. Knjiga koju držimo u ruci ponešto je drugačija…

J. MUSELIMOVIĆ: Napravio sam mali otklon od pisanja o predmetima koji se dotiču moje odvjetničke prakse. Do sada objavljene knjige, kazališne i radio drame, zorno  svjedoče o vremenima koja su iza mene i o tragičnim sudbinama ljudi koje su ti procesi, kao vatra, kao  požar, zahvatili.

Kako vrijeme bude odmicalo, zanimanje za ove knjige bit će  još  veće. Moguće je da će i povjesničare zanimati - kako su i zašto  procesuirana četvorica golobradih mladića iz Tomislavgrada, zašto su uhićeni  Josip-Jole Musa, Ivan Marić, Jovo Semiz i  Sadi Ćemalović. Povijest će se sigurno pitati - zašto je tenkovima uništena jedna uspješna privatna banka, ugašena izvanredno dobro organizirana televizija „Erotel“, tko je skrojio i ovoj zemlji navukao  „luđačku košulju“, tko je i zašto poništio izbornu volju jednoga konstitutivnog naroda;  tko je, u mrežu nametnutog Statuta, zapleo građane grada Mostara i zbog čega oni žive u uvjetima u kojima ne živi ni jedan drugi čovjek  u  Bosni i Hercegovini?
Odvjetnički uredi su svojevrsni svjedoci vremena.
Tako je to i danas.

Kao da su nam Svevišnji i sudbina udijelili život u vremenima prekomponiranja prethodnih stoljeća i naslijeđenih nesporazuma. Kako vrijeme više odmiče i kako se nesporazumi umnožavaju, vjerujem da je svevremeni Mak Dizdar s razlogom pjevao: - Ova je zemlja smrtnim sjemenom posijana…

VEČERNJI LIST: Ako smijem primijetiti, neke Vaše priče podsjećaju na brižljivo vođen odvjetnički dnevnik. Neki događaji tako, čini mi se, ne bi smjeli nikada pasti u zaborav.

JOSIP MUSELIMOVIĆ: Sve je korisno  zabilježiti. Saznanja o određenim događajima, samo se tako mogu sačuvati od zaborava. Prije određenog vremena proučavao sam  proces koji je sredinom prošlog stoljeća vođen protiv dr. Petra Čule, biskupa  Mostarsko-duvanjske biskupije. Uz ostale, izmišljene inkriminacije, blagopokojni biskup Čule bio je optužen da je naredio časnoj sestri da, u prijemnom salonu, servira doručak za njega i jednog odbjeglog vojnika kojega je prethodne večeri ugostio i primio na noćenje. Službe zadužene za pripremanje i montiranje procesa nisu provjerile  gdje se njihov  suradnik nalazi. Nisu provjerili – je li on uopće živ. Tako se, vremenom, pokazalo  da je biskup Čule primio na noćenje mrtvoga čovjeka i s njim, u prijemnom salonu, doručkovao. Naravno, i razgovarao  o tome - kako srušiti postojeći društveni poredak.
Ovaj i ovakvi procesi vapiju za pravosudnom revizijom.

VEČERNJI LIST: Dobitnikom ste mnogih priznanje za Vaš rad i djelovanje u odvjetničkoj praksi.

JOSIP MUSELIMOVIĆ: U veljači 2010. godine, u povodu obilježavanja 148 obljetnice od utemeljenja, Advokatska komora Srbije dodijelila mi je Zlatnu povelju za životno djelo u profesiji. Ponosan sam na ovo priznanje. Jednako tako, i na Zlatne povelje koje su mi, po istoj osnovi - za životno djelo u profesiji, dodijelile Advokatske komore Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i Vojvodine.
Posebno sam ponosan na rijetko priznanje koje mi je dodijelila Hrvatska odvjetnička komora - na Plaketu s Poveljom i Značkom s imenom svevremenog dr. Ive Politea. I ove godine poći ću u Beograd na obilježavanje Dana srpske advokature i tom prigodom, uz obećanu pomoć kolega, pokušati doći do spisa koji je svojevremeno vođen protiv jednoga nesretnog, mladog tek zavojačenog čovjeka. Priča je nevjerojatna, zapravo - šokantna.

VEČERNJI LIST: Možete li nam otkriti neke detalje te priče? Vjerujem kako će, jednoga dana, dobiti svoje uprizorenje na kazališnim daskama ili barem kao pripovijest u nekoj Vašoj novoj knjizi…

JOSIP MUSELIMOVIĆ: Naime, 1947. godine, pred Vojnim sudom u Beogradu, vođen je kazneni postupak protiv Tomislava Šutala, vojnika iz Čapljine. Te, 1947.godine, zima je bila teška i surova. Košava je danima, kao nikada prije, puhala i sve ispred sebe ledila. Tako  se smrzla i voda u vozilu marke  „Đems“ – vozilu koje je Tomislav, kao vojnik, zadužio. Nakon što su popucala rebra motora vozila, Tomislav je optužen da je svojim nemarom umanjio borbenu gotovost i sposobnost oružanih snaga FNRJ.
Nakon pritvora i sudskog postupka,  Tomislav Šutalo oglašen je krivim i osuđen na SMRTNU KAZNU - strijeljanjem. Obrazlažući tako surovu kaznu, prvostupanjski sud je, kao otežavajuću okolnost, uzeo i  mjesto  njegovog rođenja, pa piše - „on potječe iz neprijateljskog kraja“. U drugostupanjskom postupku, presuda je preinačena na vremensku kaznu zatvora. Tako je Tomislavu, srećom i razboritošću drugostupanjskog vijeća, ostala glava na ramenu. Samo je za pretpostaviti što je ovaj golobradi mladić prošao od vremena uhićenja do smrtne presude i njene preinake.
Odvjetnički uredi, sudske i arhivske  fascikle, na prašnjavim policama čuvaju i čekaju proučavanje različitih, nevjerojatnih, ljudskih sudbina i obiteljskih tragedija. U odvjetničkim redovima nalaze se izvanserijski intelektualci i kreativni pisci. U svakoj prigodi mlađe kolege potičem da bilježe sve značajnije događaje iz svoje prakse. Odvjetništvo je, preko svojih leđa, prenijelo propasti velikih imperija, uspostave novih društvenih sustava, pa je na tako prvi mogući i najvjerodostojniji svjedok povijesti.

VEČERNJI LIST: Postoji li događaj iz bliže nam povijesti, iz sudske prakse, da Vas je posebno zaintrigirao, otvorio mnoga pitanja?

JOSIP MUSELIMOVIĆ: Da… Ovakvih ili sličnih situacija bilo je i u ovovremenim procesima o kojima sam maločas govorio. Dovoljno je prisjetiti se potpune kompromitacije pravosudnog sustava ( i ne samo njega!) u procesu koji je vođen protiv ubojica pokojnog Joze Leutara, doministra  unutarnjih poslova naše zemlje. Nakon dvogodišnjeg pritvora i stotinu   glavnih rasprava, probrani „ubojice“ oslobođeni su kaznene odgovornosti. Svjedok koji ih je lažno teretio,  nagrađen  je s milijun maraka odobrenih iz proračuna Federacije Bosne i Hercegovine.
Priča je  nevjerojatna,ali potpuno istinita.
S ovom pravosudnom blamažom kao da je fascikla zvana „Jozo Leutar“ - zatvorena. A bilo bi zanimljivo rastvoriti je! Bilo bi korisno kada bi službe koje „rade“ na rasvjetljavanju ubojstva ministra unutarnjih poslova, malo detaljnije i malo ozbiljnije zavirile u iskaze svjedoka koje je sarajevsko Županijsko tužiteljstvo predložilo. Odatle do razjašnjenja slučaja stoji samo jedna mala, posve mala, niska stepenica. Vjerujte mi da je tako.
Ovaj proces je nevjerojatan apsurd vremena u kojem živimo. Svjedok koji je lažno svjedočio, nije optužen za davanje lažnog iskaza, niti je od njega zatražen povrat - ne tisuće nego milijuna maraka! Slobodoumnom čovjeku ostaje za zaključiti da mu je taj milijun maraka isplaćen kako nikada ne bi progovorio o tome - tko ga je odabrao za zaštićenog svjedoka, tko ga je na nezakonit način „izvukao“ iz  Kazneno- popravnog zatvora u Zenici gdje je bio odvezen na obuku, i tko mu je savjetovao - što i kako treba govoriti.

VEČERNJI LIST: Možete li nam pojasniti?

J. MUSELIMOVIĆ: Princip legaliteta u kazneno-procesnom pravu nalaže nadležnom tužitelju pokrenuti kazneni progon protiv svake osobe čim do njega dopre glas da je kazneno djelo počinjeno. U ovom slučaju, nadležni tužitelj, godinama  na svome radnom stolu, ima presudu Kantonalnog suda u Sarajevu i presudu Vrhovnog suda FBiH u kojoj se izrijekom kaže da zaštićeni svjedok nije govorio istinu-da je lažno svjedočio. Lažni svjedok nije

izložen kaznenom progonu, od njega nije zatražen povrat novca. I najglupljem čovjeku sve mora biti jasno. Oslobađajućom presudom pokojni sudac Salem Miso ispisao je jednu od najsvjetlijih stranica naše pravosudne povijesti, a skupina branitelja časno je zaštitila slobodu i nevinost sramotno optuženih osoba.

VEČERNJI LIST: Po Vašem mišljenju, postoji li izlaz iz ovog zamršenog labirinta naše svakodnevice, povratak u neka bolja vremena, barem neki privremeni bijeg?

josip2

J.MUSELIMOVIĆ: Ne možemo se odmaknuti od naše svakodnevice jer se ona izravno odražava na svaki segment ljudskog djelovanja. Daytonski sporazum zaustavio je ratna djelovanja, ali je iza sebe ostavio podijeljenu zemlju i široke prostore za sve moguće nesporazume. On je, kako reče Wolfgang Petritch, narodima Bosne i Hercegovine navukao „luđačku košulju. Problem je u tome što je luđačka košulja vremenom postala pravi luđački oklop u kojemu se zemlja guši, u kojemu se i ugušiti može. Ne bi bilo dobro kada bi, vremenom, morali poći do Daytona po izvode iz matične knjige nestalih.

VEČERNJI LIST: Svjedoci smo zamršenih izbornih igara, poništavanja izborne volje jednoga naroda. Dokle ovako?

J.MUSELIMOVIĆ: U demokratskom svijetu nema veće nepravde i većega grijeha od nepoštivanja volje svakoga pojedinca, a pogotovo cijeloga jednog naroda. Odluka aktualnog Visokog predstavnika o suspenziji izborne volje hrvatskog naroda, do bola je povrijedila njegovo  dostojanstvo. Odluka njegovog prethodnika grad Mostar zaplela je u labirint nametnutog Statuta, nepopoštivanja Odluke Ustavnog suda i spomeničke krize – još jedne rane na tkivu grada – kako reče gospodin Vjekoslav Bevanda, predsjedatelj Vijeća ministara.

VEČERNJI LIST: Nedavno je, pod okriljem noći, miniran spomenik pripadnicima Armije BiH. Tko je to, po Vašem mišljenju, mogao učiniti?

J. MUSELIMOVIĆ: Intuicija i životno iskustvo govore mi da spomenik pripadnicima Armije BiH nije napao nitko od žitelja grada Mostara. Nadati se da će nadležne službe otkriti počinitelja i primjereno ga sankcionirati.

VEČERNJI LIST: Je li, po Vama, u najmanju ruku neumjesno, što je prostor ispred Gradske vijećnice postao mjestom političkih i inih razračunavanja, umjesto da ova zgrada simbolizira zajedništvo i rad na dobrobit svakoga građanina Mostara?

J. MUSELIMOVIĆ: Prema svakoj žrtvi, osobito onoj koja simbolizira kolektivno stradanje, moramo se odnositi s dužnim poštovanjem i na najprimjereniji način. Pred Gradskom vijećnicom, po mom mišljenju, ima mjesta za spomenik mudrom znanstveniku, velikom pjesniku ili umjetniku.
Ljudi koji ulaze u Gradsku vijećnicu i koji trebaju donositi odluke u korist žitelja grada, ne bi trebali biti opterećeni sjećanjima na vremena sukoba i stradanja. Ne piše slučajno na vratima Kneževog dvora u Dubrovniku: OBLITI PRIVATORUM – PUBLICA CURATE / Zaboravite na privatno, radite za opće dobro.

VEČERNJI LIST: Vratimo se promociji Vaše nove knjige. Ako se ne varam, prije godinu dana, upravo u hotelu „Ero“, predstavljena su Vaša „Probuđena sjećanja?

JOSIP MUSELIMOVIĆ: Točno. Prije godinu dana ili, točnije, 30. siječnja prošle godine, u hotelu „Ero“predstavljena je moja knjiga „Probuđena sjećanja“. U toj knjizi  opisao sam nekoliko događaja, zanimljivih putovanja i   osoba koje su na mene ostavile poseban dojam. Knjiga je doživjela svoje drugo izdanje. Ona svijetom putuje i svjedoči o onom što je u njoj napisano.

Evo nas ponovno na istom mjestu, u istom hotelu i  istim povodom. U subotu , 2. veljače, s početkom u 17 sati, u hotelu „Ero“, urednik  mojih knjiga, glasoviti pjesnik  Miro Petrović, gradonačelnik Mostara gospodin Ljubo Bešlić, Duško Bajević i Ivica Ćurković, dvije sportske mega zvijezde i moji dugogodišnji prijatelji, predstavit će novu knjigu „MOSTARSKI DRAGULJI-ZA SVA VREMENA“.

VEČERNJI LIST: Kome ste posvetili ovu knjigu?

JOSIP MUSELIMOVIĆ: Ovu knjigu posvetio sam osobama koje su u književnom,umjetničkom i sportskom životu grada Mostara ostavile dubok i neizbrisiv trag. Knjigu je likovno opremio profesor emeritus Krešimir Ledić, akademski slikar, na način što je uradio portrete-crteže osoba o kojima knjiga piše. Večeras ćemo se osobno, a i na stranicama knjige, družiti s osobama koje, svaka za sebe, zaslužuju  veliku knjigu - knjigu debelih korica i čvrstoga poveza.

VEČERNJI LIST: Pred nama su 15. jubilarni Dani Matice hrvatske. Kakav program možemo očekivati?

JOSIP MUSELIMOVIĆ: Da. Ovo je vrijeme priprema za jubilarno 15. Mostarsko proljeće-Dane Matice hrvatske. Vjerujem da je svakome dobronamjernom čovjeku jasno da smo uz pomoć naših prijatelja, prije svih - maestra Vjekoslava Šuteja i aktualnog ravnatelja Zagrebačke filharmonije mr. Miljenka Puljića, grad Mostar pozicionirali na međunarodnoj karti značajnih kulturnih centara. Sada i svakom drugom prigodom želim se sjetiti velikog prijatelja maestra Vjekoslava Šuteja. Njegov doprinos utemeljenju Mostarskog proljeća je neprocjenjiv – kao što je nenadoknadiv i njegov odlazak u vječnost.
Uz pomoć našeg Festivalskog vijeća i prijatelja, siguran sam da ćemo i ove godine kulturnoj i inoj javnosti, na ponos gradu Mostaru, ponuditi izvanredno dobar glazbeni, dramski, likovni i književni program. Uz svesrdnu pomoć primadone gospođe Amile Bakšić i Ivice Šarića, u Mostaru će gostovati opera „Carmen“, a uz pomoć dr. Ive Prlendera - i drama „Medeja“, najbolja predstava prošlogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara. Vjerujem da ćemo na samom otvorenju imati i  Zagrebačku filharmoniju s programom dostojnim svake europske metropole.

VEČERNJI LIST: Pretpostavljam da ćemo i ove godine, baš kao i svih dosadašnjih, imati prigodu pogledati i umjetnička dostignuća umjetnika grada Mostara. Svojedobno su i Vaše drame igrale na ovdašnjim daskama koje život znače…

J. MUSELIMOVIĆ: Kazališna drama „Druga savjest“, nakon pedesetak izvedbi, skinuta je s repertoara. Ne vjerujem da se može „restaurirati“ i vratiti u kazališni život. Sjajni dramski umjetnici Jozo Lepetić i Dana Kurbalija, na žalost, umrli su. Ante Vican i Tatjana Feher svoj smiraj našli su u mostarskim i zagrebačkim staračkim domovima. Hrvatsko narodno kazalište, kao i  Narodno pozorište, poniženi su do bola. Oni se muče, ne samo s plaćama, nego i s troškovima odvoza smeća, potrošnje vode i struje.

VEČERNJI LIST: Koliko ste zadovoljni posjetom i zanimanjem javnosti za mnogobrojne događajima koje organizira Matica hrvatska Mostar u vrijeme svoga festivala? Mislite li da je dolazak na ove programe postao svojevrsnim ritualom, svake godine, s proljeća?

J.MUSELIMOVIĆ: Mostarska i ina kulturna javnost navikla je na dobre, izvanredne književne, dramske, glazbene i likovne događaje koje organizira Matica hrvatska Mostar. Dvorane u kojima se predstave odvijaju  često su pretijesne prihvatiti sve one koji se zanimaju za ove kulturne događaje. Nadamo se da će se, konačno, razbuditi i sveučilišna zajednica. Teško je shvatiti da na nekoj izvrsnoj dramskoj predstavi, na velikom koncertu ili sjajnoj književnoj večeri, nema sveučilišnih profesora, njihovih asistenata i studenata. To je istina o kojoj često razgovaramo i pitamo se zašto je to tako.
VEČERNJI LIST: Kakav je odnos lokalne zajednice – grada i županije prema ovome festivalu koji je Mostar svrstao na kulturni zemljovid Europe?
J.MUSELIMOVIĆ: Nadam se da će ove godine, bez obzira na sve poteškoće, grad Mostar i naša županija više nego do sada, pridonijeti održavanju ove već tradicionalne kulturne manifestacije. Očekujem da će i javna poduzeća  dati svoju potporu. Godinama smo izgrađivali sustav čestitog partnerstva. Svatko tko u Mostarsko proljeće uloži jednu marku, zauzvrat će dobiti dvije ili nešto više.
Nadam se da će ova, po općem sudu, najkvalitetnija kulturna manifestacija u državi, imati isti tretman kakav imaju one koje se održavaju u Sarajevu. Do sada to nije tako. Mostarsko proljeće je u svemu marginalizirano, kao da se ne događa u ovoj zemlji. Takav odnos stvara osjećaj nezadovoljstva. To nije i ne može biti dobro.

VEČERNJI LIST: Nastavit ću se na prethodno pitanje – kakav je , uopće, odnos velikih gospodarskih subjekata i institucija iz RH prema Danima Matice hrvatske?

J.MUSELIMOVIĆ: Još ne mogu razumjeti ponašanje velikih gospodarskih sustava  iz Republike Hrvatske, koji ovdje izvrsno gospodare i ostvaruju velike profite. Gostovanje nacionalnih ansambala kao što je Hrvatsko narodno kazalište, Zagrebačka filharmonija, Dubrovačke ljetne igre, po mome mišljenju, trebala bi biti briga onih koji ovdje gospodare i ostvaruju velike prihode.
O ovom pitanju, u dva navrata, razgovarao sam i s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Ivom Josipovićem.
Razgovarao sam s generalnim konzulom RH u Mostaru gosp. Velimirom Plešom, s veleposlanikom RH u BiH NJ.E. Tončijem Staničićem, a na psoeban način i s mr. Darijom Krstičević, predstojnicom Državnog ureda za odnose s Hrvatima izvan RH. Ovi visoki dužnosnici RH posjetili su Maticu i upoznati su s ovim problemima. Vjerujem u bolja vremena.
Bez obzira na prošlogodišnje razočaranje raspodjelom sredstava iz Fonda za pomoć Hrvatima izvan Republike Hrvatske, vjerujem da će to pitanje ove godine biti riješeno kako je to pravo i pravično.

VEČERNJI LIST: Vjerujem kako ste ponosni što su Dani Matice hrvatske prerasli u jednu od najvećih kulturnih manifestacija u regiji, a za doprinos ovome festivalu i sami ste osvojili nekoliko velikih priznanja.

J. MUSELIMOVIĆ: Da. Na godišnjoj Skupštini Matice hrvatske u Varaždinu dodijeljena mi je Zlatna povelja za najveći kulturni događaj u skoro dvostoljetnoj povijesti Matice uopće. Ponosan sam i na priznanje koje mi je stiglo od predsjednika Republike Hrvatske – Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za posebna dostignuća u kulturi. U ova dva velika, najveća priznanja, utkan je višegodišnji predan rad skupine intelektualaca okupljenih oko Predsjedništva i Nadzornog odbora Matice hrvatske Mostar i smatram ih našim zajedničkim priznanjem.

VEČERNJI LIST: I, na kraju, kakve planove imate za razdoblje koje slijedi?

J.MUSELIMOVIĆ: Kada sam počinjao svoju odvjetničku karijeru bio sam najmlađi odvjetnik u Bosni i Hercegovini. Drugi poslovi osiguravali su puno bolji društveni položaj, sigurno i dobro plaćeno radno mjesto, rješenje stambenog pitanja i tako redom. Mene je zahvatio virus slobodnog odvjetništva. Vjerojatno i stoga što sam praksu započeo u uredu pokojnog Ive Čizmića, briljantnog odvjetnika i intelektualca. Sjećam se prvih dana i vremena kada su klijenti pitali principala:
- Doktore, hoćete li Vi doći na raspravu ili će „mali“ doći?
Prije određenog vremena, u mirovinske vode otplovile su kolege Alija Zaklan i Marinko Škobić, izvanredni stručnjaci i izvrsne kolege. Tako je  „mali“ iz onih vremena  preuzeo - ne baš slavnu ulogu najstarijeg odvjetnika.
Nakon okončanja prošlogodišnjeg Mostarskog proljeća-Dana Matice hrvatske, članovima Predsjedništva i Nadzornog odbora navijestio sam potrebu priprema Izborne skupštine - Skupštine na kojoj ćemo izabrati novo vodstvo. Nadam se da ćemo  izabrati mlade i sposobne ljude koji će nastaviti ovo što smo do sada radili. Nakon četiri mandata, došlo je  vrijeme i  za moj odmor.


REKLI SU – O JOSIPU MUSELIMOVIĆU I NJEGOVU DJELU:

Stručnim i savjesnim obranama, odnosom prema profesiji i njenom podmlatku, širokim poljem djelovanja – on je postao uzor i putokaz svojim suvremenicima. On je istinski velikan ovovremenog odvjetništva.
Leo Andreis, predsjednik Hrvatske odvjetničke komore, uz dodjelu Zlatne povelje i plakete dr. Ivo Politeo

Knjiga koja ne samo da ima vrijednost unutar struke kojoj autor pripada, nego ima i svoju književnu vrijednost, ona je dragocjen prinos kao stručno djelo i kao ljeposlovno štivo, unutar oduvijek omiljena žanra trilera koji za svoj sadržaj uzima široko polje najrazličitijih ljudskih prijestupa.
Luko Paljetak, akademik i književnik

Kroz rekonstrukciju sudskog tijeka otkriva se smisao za psihološko nijansiranje, zaplet i rasplet događaja, dijalošku napetost, što sve govori o sjajnim literarnim predispozicijama ovoga teksta
Mile Stojić, književnik, uz dodjelu prve nagrade BH Radija 1 za radiodramu
 

Generalni sponzor

ephzhb 2019

Zlatni sponzor

logo hteronet 019

VISOKI POKROVITELJ:

Medijski pokrovitelji

GLAVNI MEDIJSKI POKROVITELJI:

vecernji_logo2

bht-21

prvi_tv

Bljesak LOGO 2

nasa tv

baner m panorama

20 godina MP