Matica hrvatska Mostar

header jesen 2
You are here: Početna Novosti Novosti INTERVJU - JOSIP MUSELIMOVIĆ: VRIJEME JE ZA DRUGE LJUDE
INTERVJU - JOSIP MUSELIMOVIĆ: VRIJEME JE ZA DRUGE LJUDE
Nedjelja, 19. siječnja 2014.
intervju-muselimovic1aJosip Muselimović, odvjetnik i književnik, predsjednik Matice hrvatske Mostar. Čovjek kojemu su najveće staleško priznanje -Zlatne povelje za životno djelo u profesiji dodijelile Odvjetničke komore Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Vojvodine, Srbije, Crne gore i Makedonije, kojemu je Glavna skupština Matice hrvatske dodijelila veliku Zlatnu povelju za najveći i najznačajniji kulturni događaj u njenoj povijesti i kojega je predsjednik Republike Hrvatske odlikovao najvećim državnim odličjem - Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Na početku našeg razgovora, možete li se prisjetiti Vaših odvjetničkih početaka i prvih doticaja s Maticom hrvatskom?
- Bilo je to davno. Prije 45 godina. Odvjetničku praksu i prve korake počeo sam u uredu Ive Čizmića, tada poznatog mostarskog odvjetnika. Oko njega okupljala se intelektualna elita grada. Našao sam se u tome okruženju i bio lijepo primljen. Na njihov sam prijedlog postao član Matice, naše najstarije kulturne institucije. Zanimala su me Matičina izdanja, knjige, časopisi, tribine i rasprave o aktualnim društvenim zbivanjima. Bile su to sedamdesete godine prošlog stoljeća. Godine koje su navješćivale ono što će se dogoditi dvadesetak godina kasnije.

intervju-muselimovic3
S Leom Andreisom

Rado sam se družio sa starijim članovima Matice, izvrsnim intelektualcima i časnim ljudima. Sjećam se susreta i razgovora s dr. Vjekoslavom Barišićem i dr. Antom Aleksićem, eruditima i glasovitim mostarskim liječnicima. Ove godine slavim 45 godina odvjetničkog poziva i članstva u našoj najstarijoj kulturnoj instituciji.

Što je za Vas značilo članstvo u Matici hrvatskoj?

- Članstvo u Matici smatrao sam intelektualnom privilegijom. Knjige, publikacije i časopisi dolazili su mi pod najpovoljnijim uvjetima. Neki i besplatno. Međutim, s vremenom, stvari su krenule u drugom pravcu. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća jugoslavensko društvo zapalo je u ozbiljne gospodarske i političke probleme. Naslućivao se neki nedefiniran društveni lom. Uslijedio je drastičan obračun s Maticom. Zaredali su otkazi, sudski procesi i druge neprijatnosti.

Kako je to izgledalo u stvarnosti?

- U našim okolnostima to se manifestiralo u poznatom procesu koji je vođen protiv književnika Ivana Alilovića, člana Matice i profesora u Srednjoj medicinskoj školi. U neobveznim razgovorima profesor je prepričavao ono što je objavio jedan beogradski časopis. Njegove priče okvalificirane su kao širenje neprijateljske propagande. Proces je zaokupio pažnju mostarske, hercegovačke, pa i šire javnosti u zemlji i inozemstvu. Više nego se itko nadao. Redatelji procesa našli su se u čudu. Suočili su se sa skupinom stručnih i odvažnih branitelja. Uzmaka nije moglo biti. Svatko je zauzeo svoje pozicije. Iskrilo je u sudnici, još više oko nje. Slobodniji tisak pisao je da se proces ne vodi protiv profesora Ivana Alilovića, nego da je to obračun s najstarijom kulturnom institucijom hrvatskog naroda. Nije trebalo ništa više!

Sjećate li se samoga procesa i njegovih posljedica?
- Oko njegove obrane okupila se odvjetnička elita bivše države: dr. Jerko Šimić, odvjetnik iz Zagreba (brat pjesnika Antona i Stanislava), Faruk Kapetanović, odvjetnik iz Dubrovnika, Veljko Guberina, odvjetnik iz Beograda, Petar Anđelinović, odvjetnik iz Splita. Obranu je časno predvodio Petar Znaor, a asistirao mu mlađi kolega - vježbenik Damjan Vlašić. Za sudjelovanje u ovome procesu surovo su kažnjeni. I jedan i drugi. Odmah po okončanju procesa, Petar Znaor optužen je za nepostojeće kazneno djelo, osuđen i proslijeđen na izdržavanje kazne u Foču. Bio je to slom njegove sjajne odvjetničke karijere i „raspad“ obitelji. Povratak u bh. odvjetništvo nije bio moguć. Umro je kao pomoćnik u jednome imotskom odvjetničkom uredu. Iz Mostara je na vječni počinak otpremljen kao nekakav društveni otpad. Pred kapelicom malo ljudi, malo kolega. Svatko je od nečega zazirao. Njegov mlađi kolega Damjan Vlašić, uz goleme prepreke, uspio je nekako ishoditi upis u Imenik odvjetnika i tako sanirati posljedice sudjelovanja u obrani profesora Ivana Alilovića. S ove vremenske distance bilo bi zanimljivo osvrnuti se na ove procese, izvršiti njihovu rekonstrukciju i ponavljanje. Bilo bi to poučno štivo mladim kolegama odvjetnicima, a napose studentima pravnoga fakulteta. Takvoga nauka neće nigdje naći.

Kako su ti procesi utjecali na Vašu odvjetničku karijeru?
- Procesi koji su vođeni protiv profesora Ivana Alilovića i odvjetnika Petra Znaora opredijelili su moju profesionalnu karijeru. Prateći ove procese, uvjerio sam se što stručni i hrabri branitelji mogu učiniti kada se čovjek nađe u okolnostima kaznenog progona ili druge društvene nepravde. Unatoč ponudama za najviše pravosudne, gospodarske i političke funkcije, u odvjetništvu sam ostao do današnjeg dana. Ni jednog časa nisam zažalio.

Dobitnik ste mnogih nagrada i priznanja za svoj rad u odvjetništvu.
- Svoju odvjetničku karijeru izgrađivao sam desetljećima. Danas sam ponosan na Zlatne povelje i priznanja za životno djelo u profesiji koje su mi dodijelile Odvjetničke komore Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Vojvodine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Na poseban način želim izdvojiti Zlatnu povelju sa značkom i imenom dr. Ive Politea, najvećeg i najpoznatijeg hrvatskog odvjetnika svih vremena. Dovoljno je pročitati pledoaje u procesu obrane blaženog kardinala Alojzija Stepinca, i spoznati veličinu ovoga, po mnogočemu, neobičnog čovjeka. I Tito je u svojim sjećanjima uvijek naglašavao da ga je u poznatim sudskim procesima branio dr. Ivo Politeo. Uvjeren sam da je kod obrane kardinala Stepinca dr. Politeo bio svjestan „zaleđa“ u imenu Josipa Broza. Jer kako bi, u prvim godinama poraća, u godinama stravičnih obračunima, usred sudnice,velikom vijeću i javnom tužitelju „u brk“ mogao skresati:
- Ma što god vi mislili ili govorili, ja uzoritom kardinalu bezrezervno vjerujem!

Dr. Ivo Politeo bio je ne samo odvjetnik, nego i profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu i doživotni počasni dopredsjednik Međunarodne unije odvjetnika. Ponosan sam i stoga što se, na prste jedne ruke, mogu nabrojati odvjetnici iz inozemstva kojima je Hrvatska odvjetnička komora dodijelila ovo najviše i najcjenjenije staleško priznanje za životno djelo u profesiji.

Jednako tako, ponosan sam i na Zlatnu povelju Advokatske komore Srbije. Dodijeljena mi je za životno djelo u profesiji u prigodi obilježavanja velikog jubileja - 150 obljetnice od utemeljenja javno-braniteljskog poziva. Advokatura u Srbiji ima veliku tradiciju.

Iz njenih redova iznjedrili su se veliki pisci i pjesnici, državnici i sportaši. I danas u njenim redovima djeluju mislioci, filozofi, pjesnici i književnici. Moj kolega i prijatelji, filozof i znanstvenik dr. Slobodan Beljanski, odvjetnik iz Novog Sada, autor je blistavog djela „Kronika uzaludnog otpora“. Sa svojih stotinu britkih kolumni, usred rata, hrabro i prehrabro, suprotstavio se brutalnom i nerazumnom ratnom pohodu Slobodana Miloševića.

Što mislite o aktualnom pravosudnom sustavu u BiH, o pravosudnoj reformi?
- Pravosudni sustav u našoj zemlji prolazi kroz turbulentna vremena. U dva mandata obnašao sam dužnost predsjednika Odvjetničke komore FBiH. Sve mi je dobro poznato. Pravosudna reforma, što god tko govorio, nije dala očekivane rezultate. Naprotiv! Što mogu raditi strani državljani u našem pravosudnom sustavu? Nije nam potrebna tuđa, strana pomoć. Pogotovo ne ona koja je upitne vrijednosti. Kao odvjetnik, sudjelovao sam u velikim procesima na prostoru cijele bivše države. Mogu posvjedočiti da smo imali dobro organiziran i stručan pravosudni sustav. Mostarski Općinski i Okružni sud bili su „akademije“ pravnih znanosti. Mostarsko odvjetništvo bilo je ogledalo svih ogledala. Dr. Branislav Mandić, dr. Slobodan Tambić, Ivo Ćizmić, Petar Znaor, Branimir Buntić, Safet Karabeg, Semir Puzić, bili su odvjetnici prvoga reda. Njihova stručnost i čestitost malo gdje se mogla sresti.

Kakvu budućnost predviđate Bosni i Hercegovini?
- Teško je reći kojim će koridorom zaploviti naša nasukana lađa. Dejtonski sporazum postao je vrelo ozbiljnih nesporazuma. Svatko će reći da je on dobar jer je zaustavio ratne sukobe. Ja ne mislim tako. Ratna djelovanja velike sile mogle su zaustaviti na više načina. Sporazum koji je zemlju podijelio, a potom jedan narod gurnuo na marginu društvenih zbivanja, otvorio je kutiju ozbiljnih nesporazuma. Nesporazuma koji mogu izazvati tragične posljedice. Na nepravednim rješenjima ne može se graditi mir niti snivati sretnija budućnost.

Po Vašem mišljenju, kakav je odnos Vlade RH prema Hrvatima u BiH?
- U dva prethodna mandata Vlada Republike Hrvatske nije poštovala preuzete Dejtonske i ustavne obveze. Prema Hrvatima Bosne i Hercegovine izazvala je i atmosferu podozrenja. A ja se pitam - što bilo da je Ivo Sanader iz Širokog Brijega, Nadan Vidošević iz Ljubuškog, Damir Polančec iz Novog Travnika, Petar Čobanković iz Orašja? Ili - kako bi izgledao prostor „Lijepe naše“ da se prema njemu, iz stoljeća u stoljeće, kao slapovi čiste i bistre vode, ne prelijevaju dragulji poput Andrića, Preloga i Meštrovića, Šopa, Tenžere i Jergovića, Markovića, Bobana i Blaževića, Ljubičića, Čilića i Dodiga. I tako dalje!

Govorite „bez dlake na jeziku“.
- Ne mogu se oteti dojmu pa ne kazati da je pravosudni sustav pod snažnim utjecajem centara političke moći. Zato se uporno zalažem da se izmjenama Zakona o kaznenom postupku obrana vrati u istražni postupak. Da se vrati sa svim pravima koje ima javni tužitelj. U tome slučaju, ne bi se mogli dogoditi veliki tužiteljski promašaji.

To zvuči kao vrlo ozbiljna kritika!
- Znam što sam rekao! Ja, a i kolege s kojima otvoreno razgovaram, gubimo povjerenje u naš pravosudni sustav. Što li tek misle oni koji su se opekli o retroaktivnu primjenu kaznenog zakonodavstva - oni prema kojima je primijenjena kaznena sankcija koja nije postojala u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Kako vjerovati u pravosudni sustav u kojemu se sa izdržavanja kazne, na nezakonit način, može izvesti okorjeli kriminalac i stimulirati da govori laži?

Nedavno ste pisali i o apsurdima oko istrage ubojstva doministra Joze Leutara.
- Nakon što je Kantonalni sud u Sarajevu donio, a Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu, nitko „unajmljenog“ svjedoka nije optužio za lažno svjedočenje! A i Vrhovni sud kaže da je lagao. Lagao! Da je sve slagao! Nitko od njega i njegovih suradnika nije zatražio povrat novca u milijunskom iznosu. Od toga vremena prošlo je deset godina. Prošlo je deset godina, a istraga o ubojstvu doministra Joze Leutara tapka u mjestu. A ja ponavljam da se sve ili skoro sve što istragu zanima, može naći u ladicama sarajevskog Kantonalnog suda. Naravno,ako je spis sačuvao svoju nevinost.

Dakle – nemate povjerenja u pravosudni sustav BiH?
- Tko može vjerovati u pravosudni sustav u kojemu se protiv jednog čovjeka, u namjeri političke eliminacije, podigne pet optužnica, a nakon desetljeća sudskih potezanja bude doneseno pet razumnih oslobađajućih presuda. Što je s odgovornošću tužitelja koji su podnijeli pet neutemeljenih optužnica? Što je sa sucima koji su potvrdili takve optužnice? Što je s odgovornošću onih koji su posegnuli za retroaktivnom primjenom zakona i počinili svetogrđe nad pravnom mišlju? Pitali se itko što je s ljudima koji su bili nepravedno optuženi? Pouzdano znam da je obitelj Željka Ćosića, vozača doministra Leutara, ovaj proces svojim zdravljem platila. Od ovakvih blamaža naš pravosudni sustav teško će se oporaviti.

Pred nama je Izborna skupština Matice hrvatske Mostar. Na njenom ste čelu četiri mandata. Možete li se osvrnuti unatrag?
- Točno. Iza mene su četiri mandata i šesnaest godina predvođenja Matice hrvatske u Mostaru. Na ovo razdoblje i postignute rezultate, moji suradnici i ja imamo razloga biti ponosni. Stabilizirali smo i afirmirali „Motrišta“ i „Suvremena pitanja“, dva prestižna časopisa koje sjajno uređuju pjesnik Miro Petrović i književnik Ivan Sivrić.

Unatoč ozbiljnim problemima, afirmirali smo Međunarodnu kulturnu manifestaciju koja je stala uz bok najvećih svjetskih kulturnih manifestacija. I koja je postala punopravni član Saveza europskih festivala. Uz nesebičnu potporu maestra Vjekoslava Šuteja, Miljenka Puljića, Ivice Šarića, Renata Švorinića, Angele Petrović, Milana Štrljića i Darka Brleka, članova Festivalskog vijeća, grad Mostar pozicionirali smo na ravan navedenih svjetskih kulturnih metropola. Za proteklih petnaest godina darovali smo gradu i regiji oko 500 velikih kulturnih događaja: desetak opernih i operetnih predstava, pedesetak najznačajnijih dramskih predstava. A grad i županija ponašali su kao da se to ne događa ovdje. Kao da ne slavimo i njihove izborne mandate. Nasreću, bilo je to vrijeme gospodina Gavrila Grahovca, velikog ministra kulture i osobe koja je imala osjećaj za mostarsku do grla zakopčanu „luđačku košulju“.

I Matičina Središnjica prepoznala je Vaš rad i djelovanje u mostarskom Ogranku.
- Na godišnjoj skupštini Matice hrvatske održanoj u Varaždinu, na dan 20. lipnja 2006.godine, dodijeljena mi je Zlatna povelja za najveći kulturni događaj koji se dogodio igdje i ikada u skoro dvostoljetnoj povijesti Matice hrvatske. Ovo najviše priznanje dijelim s članovima Predsjedništa Matice hrvatske - Mostar, sa skupinom nesebičnih intelektualaca i domoljuba. Njihov doprinos afirmaciji Mostarskog proljeća neprocjenjiv je.

intervju-muselimovic2
Prilkom dodjele velike Zlatne povelje, s Igorom Zidićem i Vlahom Bogišićem, predsjednikom i potpredsjednikom Matice hrvatske

Jeste li, u svome djelovanju u Matici, nailazili na nerazumijevanje, na ljude koji su obezvrjeđivali sve te, očite uspjehe?
- I unatoč ovakvim priznanjima pojave se nerazumni ljudi koji žele obezvrijediti ono što je Glavna skupština častila Zlatnom poveljom i najvećim postignućem igdje i ikada, a predsjednik Republike odlikovao Ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. U proteklih petnaest godina Matica je uspjela predstaviti umjetnike Mostara, Sarajeva, Zenice, Tuzle, Banje Luke, zemalja bližega i šireg okruženja. No,sigurno je, primiče se vrijeme kada će se argumentirano progovoriti i o bukačkom domoljublju, i drugim ratnim i poratnim nestašlucima.

intervju-muselimovic4
Sa Stjepanom Mesićem u povodu dodjele Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića

Onda – ostajete li i dalje na čelu mostarske Matice?
- Uvjeren sam da nije dobro da se i dalje na čelu Matice nalazi čovjek koji je obnašao četiri mandata. Vrijeme je za mlađe ljude. Vrijeme je za ljude koji će nastaviti ono što smo godinama zajedno radili. Uvjeren sam da će tako i biti. Jer - u mostarskoj je Matici profilirano više osoba koje mogu odgovoriti izazovima ovoga časnog priznanja.

Ipak, vjerujem da ćete Vi i dalje biti – tu negdje?
- U promoviranju plemenitih ideja Matice radit ću kao što sam radio i do sada. Novoizabranom čelništvu pružit ću potpunu podršku i svaku drugu pomoć. Istina, bit će malo više vremena za uredske obveze. I malo više vremena za ono čemu sam uvijek naginjao, a nisam imao dovoljno vremena. Naravno,riječ je o književnom angažmanu.

Gospodine Muselimoviću, pred nama je promocija još jedne Vaše knjige kojoj se iskreno radujemo. Što imate poručiti za kraj ovog intervjua?
- Točno. Samo desetak dana dijeli me od promocije nove knjige „Mostarski dragulji - i druge priče“. I ova knjiga je, najvećim dijelom, posvećena znamenitim osobama koje su ispisale najsvjetlije stranice povijesti grada Mostara. Bit će to moje deseto književno i dramsko djelo. I razlog da se dostojno obilježi. Vjerujem da će me zdravlje poslužiti i da ću do velike obljetnice - do pedesete godine odvjetništva i članstva u Matici - još ponešto napisati!

V. LIST
 

Generalni sponzor

ephzhb 2019

Zlatni sponzor

logo hteronet 019

VISOKI POKROVITELJ:

Medijski pokrovitelji

vecernji_logo2

baner m panorama

POTPORA PROJEKTU MOSTARSKO PROLJEĆE:

Ured vlade RH za BiH

20 godina MP